Sandra Gibson i Luis Recoder: Povijest filma u nekoliko apstraktnih koraka
Poznato je da svaki dio svijeta koji nas okružuje može postati predmetom filma, pa tako i samo kino – njegova dvorana, projektori i sama vrpca. Toga su možda i najviše svjesni umjetnici koji se bave proširenim filmom, posebice njegovom inačicom koju nazivamo projekcijskim performansom. U sam vrh ove forme spadaju Luis Recoder i Sandra Gibson, umjetnici podrijetlom iz Brooklyna, čije site-specific izvedbe zapanjuju svojom ljepotom i promišljenošću.
Gibson i Recoder hrvatskoj su se publici predstavili s dva projekcijska performansa na Festivalu 25 FPS. Prvi od njih, Bez naslova (Untitled), izveden je u dvorani zagrebačkog Teatra &TD, gdje su uz pomoć dva 16-milimetarska projektora predočili apstraktnu priču o evoluciji tj. povijesti filma prije nego je uopće postojao kao medij. Njihov drugi performans, Aberacija svjetlosti: razotkrivanje tamne komore (Aberration of Light: Dark Chamber Disclosure), izveden je u prostranoj dvorani Kina SC, gdje se s klasične 35-milimetarske izmjenične projekcije publici puštao neimenovani dugometražni hollywoodski film. No umjesto prozora u neki fikcionalni svijet Gibson i Recoder otvorili su prozor u svijet celuloidnih utvara i na neki se način vratili unazad, u trenutak u kojem su projektori bili odozada, skriveni publici u kabinama, vlastitim komorama. I time još jednom naglasili, otkrili ili pokazali što film jest prije nego što nestane.
Sa Sandrom Gibson i Luisom Recoderom razgovarao je Mario Kozina tijekom njihova gostovanja na 8. izdanju 25 FPS-a, koji je objavljen u 8. broju časopisa Filmonaut. Razgovor pročitajte ovdje.