Vizije: Između sličica

Vizije: Između sličica | 10. 2. 2026. | Kinoteka | 18.00 h 

Japanski eksperimentalni film: produktivne godine 

Novo izdanje Vizija ugostit će Koyu Yamashitu, programskog direktora tokijskog Image Foruma, važne institucije posvećene promicanju nezavisnog i eksperimentalnog filma u Japanu. Program Između sličica donosi izbor radova japanskih avangardnih filmaša nastalih 1970-ih i 1980-ih, razdoblja koje je ostavilo neizbrisiv trag u povijesti japanskog eksperimentalnog filma.

Američki underground film tijekom 1960-ih snažno se širi Japanom i značajno utječe na nezavisnu scenu i potiče novu generaciju eksperimentalnih autora. U istom razdoblju nastaju brojne prikazivačke platforme i nezavisni kolektivi, poput tokijskog Image Foruma, koji omogućuju razmjenu, susrete i međusobne utjecaje među filmašima. Ta nova generacija istražuje strukturalistički pristup filmu, osobito ispitujući principe filmske mehanike i materijalnosti medija. Strukturalna tendencija u japanskom eksperimentalnom filmu tog razdoblja prepoznaje se u istančanom odnosu prema formi, fiksnom kadru, titranju slike i (re)fotografiranju prizora s ciljem istraživanja mehaničkih postupaka koji pridonose doživljaju filma kao perceptivnog događaja, a ne narativno strukturirane priče. Riječ je o iznimno plodnom razdoblju koje obilježavaju i „dnevnički” autori te nezavisni kratkometražni animatori, rijetko prikazivani i valorizirani u europskom kontekstu.

Počevši od ključnog filma Atman (1975), pionira japanske avangarde Toshija Matsumota, snimljenog na infracrvenom filmu u tehnici stop-animacije, program nastavljaju materijalne sinestezije Jun’ichija Okuyame My Movie Melodies kao i kronotopska promišljanja svjetla Hiroshija Yamazakija. Ideja filma kao niza statičnih kadrova ili fotografija dodatno je naglašena vidljivošću okvira slike u filmovima Isaa Kōte The Dutchman’s Photographs (1976) te u nostalgičnim rekonstrukcijama Switchback (1976) Kawanake Nobuhira. Postmodernistički meta-slikovni komadi usmjereni na odnos između slike i onoga što one predstavljaju područje je djelovanja filmaša Akihika Morishite u radu Xenogenesis, a program zaključuje rad jednog od najvažnijih japanskih eksperimentalnih filmaša, Takashija Ita, rijetko prikazana studija duge ekspozicije Grim, čiji je stil i interes snažno oblikovan pod utjecajem njegova mentora Toshija Matsumota. 

Program Između sličica nastavlja tradiciju kritičkog sagledavanja japanskog eksperimentalnog filma kroz prizmu strukturalnih i konceptualnih pristupa koji su obilježili razvoj nezavisnog filma u Japanu sedamdesetih i osamdesetih godina, a fokusiran je na radove čitave generacije, počevši od Toshija Matsumota pa sve do radova njegova učenika, Takashija Ita. S obzirom na to da je samo dio filmova u programu digitaliziran, gostujući program predstavlja rijetku priliku za upoznavanje s radovima u izvornom formatu.

 

Atman
Toshio Matsumoto, 1975 / 16 mm / 11'

Vizualni tour de force i prekretnica u japanskom avangardnom filmu u kojem Matsumoto, kaleidoskopskim bojama i žestokim zvukom, s 480 fotografija stvara pulsirajuću revoluciju: rotirajuću figuru koja nosi demonsku nȏ masku. Iako sjedeća figura cijelo vrijeme gleda prema vodi, promjenjiv vjetar stvara dojam figure koja se okreće u suprotnom smjeru od kamere, kruži oko nje, stvarajući snažan osjećaj odvajanja filmske slike od Zemljine gravitacije. Glazbenu pratnju potpisuje skladatelj Toshi Ichiyanagi.

My Movie Melodies
Jun’ichi Okuyama, 1980 / 16 mm / 6'

My Movie Melodies stvara ritmične vizualne apstraktne oblike koji se prelijevaju preko područja zvučnog zapisa na 16 mm filmu - tankog ruba filmske vrpce koji se inače ne vidi na ekranu. Tako se vizualni uzorak koji gledamo na platnu u projektoru izravno prevodi u zvuk. Događa se svojevrsna materijalna sinestezija: grafička aluzija na specifično perceptivno stanje mozga u kojem se zvuk može vidjeti, najčešće u boji. Glavna melodija u ovom filmu jest radiografska slika s uzorkom nalik češlju.

Dutchman’s Photographs
Isao Kota, 1974 / 16 mm / 7' / bez zvuka

Počevši od ptičje perspektive bosih stopala koja hodaju kroz plitko more, film preuzima kontrolu i u uzastopnim, kumulativnim slojevima nadodaje kadrove slike-u-slici, sve dok stopala koja hodaju ne vidimo kroz svojevrsni tunel. The Dutchman’s Photographs postaje kinetička reiteracija samoga sebe te se pritom sažeto odvaja od prostorne iluzije započinjući vremenski eksperiment u kojem se nepomične fotografije pretvaraju u filmsku „radnju”.

Switchback
Nobuhiro Kawanaka, 1976 / 16 mm / 9'

Nostalgično djelo koje nastoji rekonstruirati materijal poslijeratnih 35 mm žurnala koje su autori dobili od prijatelja, kao i stare ručno bojane razglednice. Autor iskreno, u vlastitom koherentnom filmskom stilu, opisuje kako ga je prvi susret s tim filmovima i fotografijama duboko dirnuo. Riječ je o pokušaju da se u proizvodima prošlosti ponovno otkriju svježe i nove slike.

Film Display
Shunzo Seo, 1979 / 16 mm / 5' / bez zvuka

Pokušaj objašnjenja konstrukcije kretanja u filmu tako da se film „prikaže” onakav kakav jest: iznimno jednostavan, jedinstven pokret. Ilustrirajući ga stotinom fotografija psa koji trči, ovo djelo (svojevrsni prikaz razvoja filma, moglo bi se reći) proizvodi sliku nalik nadolaženju valova.

Heliography
Hiroshi Yamazaki, 1979 / 16 mm / 6'

Elegantni, dvodijelni teorem, ispisan suncem. Kamera s time-lapseom, u dijagonalnom kadru i sporom kutnom panoramom od neba prema moru u suton, prati sunce tijekom noći te ga ponovno susreće u zoru iznad maglovite siluete gradskog horizonta. Kao svojevrsni duet Heliography je u svojoj biti nalik haikuu: onome što je mjerljivo i izračunljivo daje lirski ton. Yamazaki je vjerojatno najpoznatiji po fotografiji, osobito po hvaljenom ciklusu „Suiheisen saishū (Horizon)”, studiji morskih horizonata, te po seriji također naslovljenoj „Heliography” u kojoj upotrebljava duga vremena ekspozicije kako bi prikazao putanju sunca blizu horizonta. Ovaj film dio je istog projekta.

Ultramint
Tadashi Hirose, 1980 / 16 mm / 9'

Film o analogiji i montaži. Teksture glatke kože, sluzavih puževa i oštrice britve spajaju se i sudaraju stvarajući senzualne, a ponekad i uznemirujuće senzacije.

Pulse
Keiichi Minegishi, 1981 / 16 mm / 6'

Fenakistoskopski efekt stvara se i razgrađuje sinkroniziranjem i desinkroniziranjem industrijskog stroboskopskog svjetla.

Still Movie
Yoichi Nagata, 1978 / 16 mm / 3' / bez zvuka

Stalna vibracija nepomične slike pretvara se u iskrivljeni komentar o tome što je slika u pokretu. Film iznosi antinuklearnu poruku kombinirajući fotografije ptica u letu i oblaka atomskih eksplozija uz neprestane vibracije.

Xénogénèse
Akihiko Morishita, 1981 / 16 mm / 7'

Pokušaj da se zamuti odnos između materijalne površine filma i slika zabilježenih na njoj. Dok muškarac nastavlja hodati u krug, na filmu se ucrtavaju tri ogrebotine. Xenogenese je biološki pojam koji znači heterogenezu.

Grim
Takashi Ito, 1985 / 16 mm / 8'

Ovim sam djelom razvio/utjelovio ideju koju sam imao dok sam radio film Ghost: guljenje „kože” s različitih predmeta u sobi, puštanje „kože” da lebdi u zraku, a zatim lijepljenje na druge predmete. Film je također u cijelosti snimljen sličicu po sličicu s dugim ekspozicijama. Zajedno s naslovom Grim, njegovo značenje je „kao da traje zauvijek”. (Takashi Ito)

--

Image Forum osnovan je 1977. godine u Tokiju kao nasljednik kinoteke Underground Center, posvećene prikazivanju i afirmaciji domaćeg i međunarodnog eksperimentalnog filma. Područje djelovanja Image Foruma danas obuhvaća distribuciju, edukaciju te organizaciju istoimenog festivala.