Vizije: Slike refrena ili Thank You for the Music
Iz Kratke baze 25 FPS-a | 17. 11. 2026. | Kino Kinoteka | 18 sati
Kada promatramo međuodnos eksperimentalnog filma i novih glazbenih izričaja koji su se pojavili pedesetih i dosegli svoj vrhunac tijekom šezdesetih godina 20. stoljeća, a čije nasljeđe osjećamo i danas, vrijedi se prisjetiti činjenice da je između zvuka i slike oduvijek postojala sinergija koja je dovodila u pitanje primat vizualnog. Premda je ta međuovisnost prisutna i u mainstream kinematografiji, eksperimentalni film otvorio je osobito plodan prostor za istraživanje sinkronije, oblikovanje zvučnih krajolika i poigravanje različitim zvučnim registrima, mijenjajući način na koji “vidimo” glazbu, prisvajamo stihove i doživljavamo zvuk kao neodvojiv dio filmskog iskustva. Novo izdanje programa Vizije naslova Slike refrena ili Thank You for the Music vodi nas na putovanja obojena stihovima Elle Fitzgerald, kraljevskim himnama, tropskim melodijama Patagonije, ritmovima rap glazbe, istovremeno istražujući anonimne pozadinske tonove ili tzv. muzak, kao i mogućnost pronalaženja novih značenja iz fragmenata popularne izvedbe kao što je Queenov Bohemian Rhapsody.
All My Life, r. Bruce Baillie
US, 1966, 3’, HD
Jedan kadar, rano ljeto u Mendocinu. Glazba: All My Life u izvedbi Elle Fitzgerald uz pratnju Teddyja Wilsona i njegova orkestra. (Bruce Baillie)
Himna (The Anthem), r. Apichatpong Weerasethakul
TH, 2006, 5’, DCP
U Tajlandu se prije prikazivanja dugometražnog filma svira kraljevska himna kako bi se odala počast kralju. Želio bih predložiti filmsku himnu koja slavi i blagoslivlja nadolazeći dugometražni film za svaku projekciju. Jedna će starija dama izvesti ritualno kanaliziranje energije do publike kako bi im podarila jasnoću uma. Ritual jamči da će kad film završi život u svijetu biti bolji. (Apichatpong Weerasethakul)
Thank You for the Music – film o muzaku (Thank You for the Music – A Film About Muzak), r. Mika Taanila
FI, 1997, 23’, DCP
160 milijuna ljudi diljem svijeta svakodnevno sluša anonimnu pozadinsku glazbu, odnosno muzak. Muzak je „znanstveno istražena” urbana pozadinska glazba. Ima ambivalentnu, gotovo shizofrenu funkciju: trebala bi proći nezapaženo i biti što manje nametljiva, a istodobno dovoljno stimulativna da poveća radni učinak zaposlenika i potakne kupce na kupnju. Namijenjena je tome da se čuje, ali ne i da se sluša. Film svojim stilom nalikuje muzaku. Kombinira i isprepliće različite vrste materijala (film, video, računalnu animaciju…) kako bi istaknuo njegovu prirodu nalik esperantu – univerzalnom jeziku koji nadilazi jezične i kulturne granice. Film nema strogo definiranu narativnu strukturu; glazba ima ključnu ulogu tijekom cijelog njegova trajanja. Mnoge su scene zapravo minimalistički glazbeni videospotovi. Njihov je vizualni izričaj vjeran ekonomičnoj, ironično nadrealističnoj i sterilnoj estetici muzaka.
The Bohemian Rhapsody Project, r. Tzu-Nyen Ho
SG, 2006, 6’, DCP
U radu naručenom za Singapurski bijenale Tzu-Nyen Ho filmski scenarij u cijelosti temelji na tekstu i dužini pjesme Bohemian Rhapsody grupe Queen, a radnja se odvija u sudnici Vrhovnog suda u Singapuru. Pjesma odudara od konvencionalnih pop-obrazaca: u stihovima koji nalikuju fragmentarnoj priči provlače se motivi ubojstva, suđenja, klasnih razlika i pobune, ali njihovo značenje ostaje otvoreno različitim interpretacijama.
Patagonija (Patagonia), r. Narcisa Hirsch
AR, 1973, 18’ , DCP
Svjetlucavo, ritmično putovanje kroz Patagoniju u kojem se portreti ljudi, životinja i krajolika na koje nailazimo putem isprepliću s vizualnim eksperimentima (toniranjem slike, snimanjem kadar po kadar, brzim rezovima i zumiranjem), nošeno energijom tropske glazbe.
How We Do, r. Susi Jirkuff
AT, 2005, 4’, DCP
Referenca na rap-glazbu. Budući da sam čula da većinu rap-glazbe kupuju mladi bijelci, pitala sam se u kojoj mjeri bijela publika guta sve te gangsterske pokrete. Video ističe uzajamni odnos umjetnika i njihove publike ili, drugim riječima, problematizira poteškoće prevođenja. (Susanne Jirkuff)
My Tears Are Dry, Laida Lertxundi
US, 2009, 4’, DCP
Film u tri dijalektička dijela. Pjesma Hoagyja Landsa pušta se i prekida, čuje se gitara, dvije žene, krevet i fotelja i lijep krajolik vani. Prema All My Life Brucea Baillieja. Stihovi pjesme odnose se na vječno kalifornijsko sunce i njegova obećanja.
---
Ulaznice za program Vizije mogu se kupiti u Kinoteci u radno vrijeme blagajne i online. Članovi Kratke baze imaju pravo na besplatan ulaz na projekcije iz ciklusa "Iz Kratke baze 25 FPS-a: Vizije", a više o članstvu potražite na stranicama https://kratkabaza.25fps.hr.
Mjesečni program "Vizije: Iz Kratke baze 25 FPS-a" posvećen je autorima i djelima koji su istraživanjem mogućnosti filmskog jezika pomicali granice medija te ponudili novu perspektivu onoga što sedma umjetnost može biti. Od 2020. godine realizira se u partnerstvu s Centrom za kulturu i film Augusta Cesarca.