O projekcijama u suvremenoj umjetnosti
Tribina naslovljena Projekcije u suvremenoj umjetnosti - suvremena umjetnost i film (neka razmišljanja o pokretnim slikama) bila je usmjerena na različite aspekte prikazivanja filmskih radova. Bilo da se izvode u obliku imerzivne kompleksne galerijske instalacije ili jednokanalne projekcije, bilo da se radi o arhitekturi crne kutije ili bijele kocke ili mraku projekcijske (kino)dvorane, razlike tih prostora predstavljaju razliku u odnosu prema promatraču, a reflektiraju se na učinak samog djela.
Razgovaralo se o problemima predstavljanja velikog broja radova medijskog karaktera na skupnim izložbama velikog formata, te problemu prezentacije medijske arheologije u okvirima suvremene umjetnosti, a kao recentni primjer služila je nedavna izložba o praksama eksperimentalnog filma u Jugoslaviji 1951 – 1991. postavljena u Modernoj galeriji u Ljubljani.
Govorilo se o proširenom filmu i proširenim medijima, reaktualizaciji umjetničkih praksi 60-ih i 70-ih godina, referencijalnom pomaku pri izlaganju cjelokupne filmske aparature (film, vrpca, svjetlost - zraka, projektor…) te o nizu tehničkih i praktičnih problema i pitanja na koja se nailazi u radu s filmovima različitog formata, njihovom digitalizacijom i prikazivanjem u različitim kontekstima.
Tribina je bila dio serije razgovora u Muzeju suvremene umjetnosti Kamo ide suvremena umjetnost.
mjesto: MSU, Zagreb
vrijeme: 24. 3. 2011.
sudionici: Branka Benčić, Damir Očko, Diana Nenadić, Mirna Belina