Produkcija filma "Beskrajni inventar" Barbare Matijević i Giuseppea Chica
Sanjačica poziva u svoj san stvarnu osobu, francuskog psihoanalitičara, filmskog redatelja i teoretičara digitalnih svjetova Michaela Storu.
Oni se susreću kao avatari unutar 3D animacije koja predstavlja beskrajno skladište ispunjeno svim predmetima koje je čovjecanstvo ikada stvorilo. Lutaju beskrajnim hodnicima razgovarajući o iskustvu tijela unutar virtualnog okruženja, odnosu između podsvjesnog i virtualnog prostora, te zašto je važno moći se igrati s vlastitom slikom.
Eksperimentalni film radnog naziva "Beskrajni inventar" nastavak je dugogodišnjeg proučavanja odnosa između virtualnog i fizičkog okruženja autorskog dvojca Barbare Matijević i Giuseppea Chica započetog 2011. godine performansom Forecasting.
U filmu se namjeravaju koristiti specifičnom inovativnom grafičkom protočnom obradom (eng. pipeline) koja kombinira motion capture, softversku platformu za kreiranje videoigara Unreal Engine i web-streaming. Projekt nastaje kao odgovor na uobičajeno shvaćanje virtualnog kao nečeg lažnog ili iluzornog, naspram fizičkog koje se doživljava kao istinito i stvarno. Filmom se želi u prvi plan staviti moć slike da odrazi pluralnost reprezentacija realnosti, pristupajući imaginaciji, osjećajima i senzornim iskustvima kao psihičkoj realnosti koja svoju vidljivu pojavnost dobivaju kroz medij 3D slike.
Barbara Matijević diplomirala je jezike i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a paralelno se obrazovala u plesu i glumi u Hrvatskoj i SAD-u. Od 2003. razvija vlastite predstave u suradnji s raznim umjetnicima, dok je kao plesačica i glumica radila s nizom koreografa i kazališnih redatelja u Francuskoj, Hrvatskoj, Sloveniji i Belgiji. U 2007. započinje intenzivnu umjetničku suradnju s Giuseppeom Chicom s kojim je kreirala osam cjelovečernjih predstava koje su prikazane diljem svijeta, uključujući renomirane izvedbene centre i festivale poput Centra Georges Pompidou, Venecijanskog bijenala i Avignonskog festivala. U svojem umjetničkom radu istražuje utjecaj digitalne kulture na pripovijedanje kroz različite oblike autofikcionalnih predstava, lecture-performancea, radijskih izvedbi, grupnih koreografija, fotografskih izložbi i instalacija. Njezini su radovi predstavljeni u preko 30 zemalja Europe, Azije i Latinske Amerike, u kazališnim i plesnim prostorima, na filmskim festivalima, u umjetničkim galerijama i muzejima.
Giuseppe Chico rođen je u Bariju (Italija) gdje počinje svoju umjetničku edukaciju s Robertom McNeerom u kazalištu Kismet. U 2000. seli se u Pariz gdje studira ples i kompoziciju kod Joaoa Fiadeira, Vere Montero, Julyena Hamiltona, Mark Tompkinsa, Vere Orlock, Pooh Kaye, KJ Holmesa, Oliviera Bessona. Nekoliko godina surađuje i nastupa s plesnom kompanijom Mille Plateaux Associés. Surađivao je i s Georgeom Appaixom, Anjom Hempel, Magali Desbazeille, Jorisom Lacosteom. U 2007. započinje suradnju s Barbarom Matijević te do 2022. zajedno režiraju osam cjelovečernjih predstava spajajući kazalište, ples, vizualnu umjetnost i digitalnu kulturu. Njihovi su radovi predstavljeni u kazališnim i plesnim prostorima, na filmskim festivalima, u umjetničkim galerijama i muzejima u Portugalu, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Švicarskoj, Austriji, Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj, Danskoj, Bugarskoj, Češkoj, Rumunjskoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Grčkoj, Cipru, Engleskoj, Irskoj, Norveškoj, Švedskoj, Finskoj, Rusiji, Kini, Hong-Kongu, Južnoj Koreji, Japanu, Republici Singapur, Tajvanu, Brazilu, Ekvadoru i Peruu. Njegov interes leži u stvaranju novih oblika pripovijedanja kombiniranjem izvedbe uživo s novim tehnologijama i novim umjetničkim formama. Uvijek u tijeku s najnovijim tehnološkim razvojem, njegov interdisciplinarni pristup navodi ga na konstantno proširivanje znanja i vještina u polju interaktivnog pripovijedanja, custom-made dizajna elektroničkih uređaja, kreiranja sučelja i 3D animacije.