Kratki eksperimentalni film koji dokumentiranjem vizualnog i zvučnog pejzaža prati promjene kubanskog društva koje već dugo živi između propagandnih slika i neimaštine, rituala duhovnosti i politike, emigracije i izdržljivosti.
"Pisma i razglednice i ostale ostavljene misli iz napuštenih
apoteka, ureda, prodavaonica madraca, obiteljskih kupaona, nekih balkona, raznih stanova, masonskih loža, spavaćih soba, kuhinja. Ljubavne priče i prostori u kojem su ostale zaustavljene, koliko žive toliko mrtve, koliko mirne toliko nemirne, svakako izgubljene. A vrijeme, nekako više iz dosljednosti, udomi i prostore i njihove duhove."
Ana Buljan (Zagreb, 1978) je filmska radnica, scenografkinja i autorica. Obrazovala se na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Piet Zwart Institutu u Rotterdamu i Internacionalnoj školi filma na Kubi (EICTV). Dio je kolektiva Kinopravda gdje radi kao "Head of Art". Njezini su kratki eksperimentalni radovi prikazani u Eye Museumu u Amsterdamu, Tentu u Rotterdamu, Microscope Galleryu u New Yorku. Njezin kratki film Aleph Zeta (XVII):the Star (2020) dobio je posebno priznanje žirija na Danima hrvatskog filma 2020. Iste je godine bila nominirana za nagradu Emmy u kategoriji "Outstanding Production Design for a Narrative Contemporary Program" za HBO-ovu seriju Nasljeđe. Članica je Europske filmske akademije (kao scenografkinja), CBK Rotterdam kao vizualna umjetnica i Production Designers Collectivea.