Vizije: Magija svakodnevice

Vizije: Iz Kratke baze 25 FPS-a | 23. 2. 2023. | Kinoteka | 18:00 h

Novi program ciklusa "Iz Kratke baze 25 FPS-a: Vizije" jedan je od mogućih filmskih prijedloga o magiji svakodnevice: transformacijama, psihodeliji i novim počecima, kako ih vide istaknuti filmski avangardisti - kostimirani rituali Kennetha Angera, lirski spiritizam Gunvor Nelson, fotokemijski realizam Charlotte Pryce i nefikcijske etnografije Bena Russella.

Inauguracija Palače užitka (Inauguration of the Pleasure Dome)
Kenneth Anger
SAD, 1954, boja, zvuk, 38', DCP

Film je izveden iz jednog od dramskih rituala Aleistera Crowleyja u kojem kultisti preuzimaju identitet boga ili božice. Drugim riječima, predstavlja nešto poput plesa pod maskama koji planiraju cijelu godinu, a uoči šabata svi se maskiraju u bogove i božice s kojima su se poistovjetili i sve nalikuje na improvizirani happening. Na tome se zapravo i temelji film — na međusobnoj interakciji bogova i božica, a u Inauguraciji Palače užitka ključna je legenda o Bakhu koja završava tako da ga bakantice raskomadaju. To je ono bitno. Umjesto da se koristim specifičnim ritualom koji bi povlačio za sobom mnogo izgovorenih riječi, kao što to rituali obično zahtijevaju, želio sam stvoriti osjećaj prelaska u svijet čudesa. Pritom je uporaba boje i fantazije progresivna; drugim riječima, ona se širi, postaje potpuno subjektivna, kao da sakrament pričesti gledamo očima onih koji ga primaju. (Kenneth Anger)

Kenneth Anger (1927., Santa Monica, SAD) je glumac, pisac i filmski redatelj, neosporne intrigantne osobnosti. U svojoj filmskoj karijeri snimio je gotovo četrdeset kratkih filmova, a kao pisac stekao je slavu kontroverznom knjigom “Hollywood Babylon”(1959. Pariz; 1965, SAD), u kojoj opisuje skandale slavnih holivudskih zvijezda od nijemog filma do 60-ih godina prošlog stoljeća. Anger je prijateljevao i surađivao s protagonistima svjetske (kontra)kulture poput Jeana Cocteaua, Tennesseeja Williamsa, Micka Jaggera, Alfreda Kinseyja, Aleistera Crowleyja. Pod utjecajem tog britanskog okultista posvetio se njegovu religijskom pokretu, Thelemi, stvorivši opus nadrealno-mističnih, nerijetko teatralnih, popularno-kulturnih i nezaboravnih radova američke avangarde. Proslavili su ga filmovi Vatromet (1947), Zečji Mjesec (1950), Eaux d’artifice (1953), Škorpionov izlazak (1963), Kustom Kar Kommandos (1965), Zazivanje mog brata demona (1969), Luciferovo uzdizanje (1970-80). 

Zovem se Oona (My Name is Oona)
Gunvor Nelson
SAD, 1969, c-b, zvuk, 10', 16 mm

Zovem se Oona lirska je evokacija unutarnjeg i izvanjskog svijeta Oone, kćeri Gunvor Nelson. Zvučni zapis koji je producirao Steve Reich sastoji se od beskrajnog niza riječi koje Oona izgovara i neprestance ponavlja, a slike djevojčice koja se igra, miluje konja, jaši u šumi su u loopu i superimpoziciji. Film stvara sliku djetinjstva koja je više neugodna nego što je idealistična. „Mislim da su i njezin i moj svijet iz djetinjstva ovdje pomiješani. Kao dijete se osjećate relativno sigurno u svom vlastitom svijetu, ali sve ostalo je misteriozno i ​​zastrašujuće – možda postoje čudovišta i trolovi, čak i ako ih nikada niste vidjeli.” (Gunvor Nelson)

Gunvor Nelson (1931. Stockholm) švedska je redateljica, snimateljica i spisateljica. Od 1960-ih radi kao redateljica eksperimentalnih filmova. Njezini poznati radovi datiraju iz vremena kada je živjela u zaljevskom području San Francisca sredinom 1960-ih i početkom 1970-ih. Bavi se temama djetinjstva, sjećanja, doma/domovine, raseljavanja, starenja, smrti i sile prirode – često ih ispreplićući s ženskom ljepotom i moći.

Otkrića na šumskom tlu (Discoveries on the Forest Floor)
Charlotte Pryce 
SAD, 2007, boja, bez zvuka, 4', 16 mm

Ovaj ručno obrađeni film sastoji se od tri minijature, „heliografske studije biljaka“, i primjer je redateljičine duboke posvećenosti istraživanju svijeta prirode minucioznom upotrebom tehničkog aparata u službi razotkrivanja golom oku nevidljivih sila biljnog svijeta. 

Charlotte Pryce bavi se eksperimentalnim filmom, fotografijom i optičkim objektima od 1986. Rođena u Londonu, diplomirala je na Umjetničkoj školi Slade Sveučilišta u Londonu. Predavala je eksperimentalni film u Chicagu, na Institutu za umjetnost u San Franciscu, Akademiji likovnih umjetnosti u San Franciscu, Institutu za dizajn u Kentu (Engleska), a trenutačno predaje na Kalifornijskom institutu za umjetnost u Los Angelesu. Njezini filmovi prikazani su na brojnim svjetskim festivalima. 

U žurbi (Against Time)
Ben Russell
Francuska, 2022, boja/c-b, zvuk, 23', DCP

Tonska poema u plavom i crvenom. Plavo – soundtrack iz CD-a Cyndi Lauper vodi u (drugi) pokušaj pronalaženja puta u magli posljednjih nekoliko godina. Snimljeno između Karpata, pankerskih klubova u Vilniusu i bjeloruske proslave Dana neovisnosti 2019.; inspirirano radom pokojnog filmaša Jonathana Schwartza. Crveno – strukturalistički dnevnik: raspoloženje + more + pokret. Snimljeno u Marseilleu i njegovoj okolici između 2021. i 2022.

Ben Russell (1976.) američki je umjetnik, filmaš i kustos čiji se rad nalazi na sjecištu etnografije i psihodelije. Russell je izlagao na documenti 14 (2017.), a njegove su radove među ostalima predstavljali Centar Georges Pompidou, Muzej moderne umjetnosti u New Yorku, Tate Modern, Muzej moderne umjetnosti u Chicagu, Venecijanski filmski festival i Berlinale.

Ulaznice se mogu kupiti u Kinoteci u radno vrijeme blagajne u Kordunskoj 2 ili online na www.ulaznice.hr. Članovi Kratke baze imaju pravo na besplatan ulaz na projekcije iz ciklusa "Iz Kratke baze 25 FPS-a: Vizije", a više o članstvu potražite na stranicama https://kratkabaza.25fps.hr.

Mjesečni program "Vizije: Iz Kratke baze 25 FPS-a" posvećen je autorima i djelima koji su istraživanjem mogućnosti filmskog jezika pomicali granice medija te ponudili novu perspektivu onoga što sedma umjetnost može biti. Od 2020. godine realizira se u partnerstvu s Centrom za kulturu i film Augusta Cesarca.