Vizije: U svoja četiri zida
Vizije: U svoja četiri zida | 28. 1. 2021. | Kinoteka | 20.00
Pandemijska ograničenja potaknula su nas da iz udrugine medijateke "Kratka baza" istaknemo neke od filmova koji se bave prostorima, interijerom, akcijama i događajima što se ondje zbivaju.
Sretan završetak (Happy-End)
Režija: Peter Tscherkassky
AT, 1996, 11', 35 mm
Found footage film o oralnim ritualima, o veselim prigodama i vjenčanom paru koji zna kako obogatiti i oživjeti svoju ugodnu bliskost. „Htio sam paru pružiti dostojanstveno uskrsnuće i organizirao sam snimku tako da, vremenski gledano, materijal ide unatrag i sudionici se stalno pomlađuju. (...) Finale se postiže ženinim živimplesom koji kulminira zamrznutim kadrom, a lice joj podjednako izražava i radost i bol. Između likera od jaja i Sacher-torte taština ljudskog postojanja podiže glavu. U konačnici, Happy-End je tragikomedija.“ (Peter Tscherkassky)
Dnevni boravak (The Living Room)
Režija: Roderick Hietbrink
NL, 2011, 8', HD video
Dnevni boravak opisuje unutrašnjost tipične nizozemske kuće u nizu po imenu “doorzonwoning” (doslovno “sunce kroz kuću”) koja je postala popularni tip socijalnog stanovanja sedamdesetih i osamdesetih. Karakterističan dnevni boravak proteže se od pročelja pa sve do stražnjeg dijela kuće. Dva golema prozorska okvira sa svake strane povezuju prednje i stražnje dvorište slobodno propuštajući sunce. Krupnim planovima pažljivo su prikazani različiti komadi pokućstva, lončanica, suvenira i drugih osobnih stvari. Tihu atmosferu prekida ulazak golemog hrasta u sobu koji joj destruktivno preuređuje interijer. Dnevni boravak suočava gledatelja s posljedicama događaja i na stablo i na kuću, postavljajući pitanja o njihovu značenju i simbolici u zapadnjačkoj kulturi.
Potreba za prostorom (In Need of Space)
Režija: Bart Vegter
NL, 1982, 6’, 16 mm
Ovaj apstraktni film, inspiriran glazbom Stevea Reicha, prikazuje rotirajuću kocku fiksnog oblika. Kocka je iste veličine kao filmska sličica te se neprestance i ritmički alterniraju vertikalne linije i plohe boja kocke. Vizualna glazba optičkog užitka.
Valna duljina (Wavelength)
Režija: Michael Snow
CA, 1967, 45', 16 mm
Valna duljina multitalentiranog umjetnika i glazbenika Michaela Snowa smatra se remek-djelom eksperimentalnog filma. Stroga demonstracija suženog i koncentriranog pogleda, nastala uz pomoć kontinuiranog zooma, ubrzo je postala službeni zaštitni znak strukturalnog filma, a otada se i često prikazuje. S vremenom su kritike istaknule poteškoće pri gledanju filma u cjelini - izazivao je podjednako i dosadu i frustraciju, intrigu i otkrivenje.
Sam je autor u izjavi za festival u belgijskom Knokke-le-Zouteu rekao: „Wavelength je snimljen za tjedan dana u prosincu '66., a prethodila mu je godina bilješki, misli, žamora. Montiran je i prvi print gledan je '67. Htio sam sumirati svoj živčani sustav, religijske sklonosti i estetske ideje. Razmišljao sam, planirajući spomenik vremenu u kojemu bi se slavila ljepota i tuga ekvivalencije, razmišljao sam o pokušaju da napravim konačni zaključak o čistom filmskom prostoru i vremenu, balansiranje „iluzije“ i „činjenice“, sve o gledanju. Prostor počinje u oku kamere (gledatelja), u zraku je, zatim je na ekranu, pa je unutar ekrana (uma). Film je kontinuirani zoom kojemu treba 45 minuta da stigne od svojeg najšireg polja do najmanjeg i krajnjeg polja. Snimljen je s fiksiranom kamerom koja s jednog kraja 24-metarskog lofta snima red prozora i ulicu na drugom kraju. Ta situacija i akcija koje se ondje događaju kozmički su ekvivalentne. Prostorija (i zoom) prekinuti su četirima ljudskim događajima uključujući smrt. Zvuk je u tim prilikama sinkronizirani zvuk, glazba i govor, simultano se događaju s elektroničkim zvukom, sinus-valom, koji u 40 minuta polazi od najniže note (50 ciklusa u sekundi) do svoje najviše (12.000 cps). To je potpuni glisando, dok je film crescendo i disperzivan spektar koji nastoji iskoristiti darove proročanstva i sjećanja što samo film i glazba mogu dati.“
Zrcalo (Mirror)
Režija: Matthias Müller, Christoph Girardet
DE, 2003, 8', 35 mm
Žena, muškarac, gosti na večernjoj zabavi. Postav koji postupno iščezava; ostaci događaja, prazni pogledi koji su izgubili svoj objekt. Zrcalo stvara atmosferičnu sliku „nečega između“, bezimene sfere između pripadanja i izolacije. (Christoph Girardet, Matthias Müller)
Ulaznice se mogu kupiti u Kinoteci u Kordunskoj 1 u radno vrijeme blagajne ili online na stranici www.ulaznice.hr.