Iz Kratke baze 25 FPS-a: Noćne pojave
Kratke slike | 18. 10. 2018. | MM centar | 19.30
Tri priče iz ljetnih noći s različitih strana svijeta. Daleke a opet bliske u poetskom sudaranju sna i jave, ispreplitanju slojeva vremena i prostora, čudnovatih stvarnosti u kojima bivaju njihovi likovi. Iz tri ženska objektiva.
I što govori ljeto (And What is the Summer Saying)
Režija: Payal Kapadia
IN, 23', 2018, DCP
Marathi jezik s engleskim podnaslovima
Redateljicu je put odveo u zabačeno selo u indijskoj prašumi gdje je zaokuplja simbioza mještana sa šumom koju žele očuvati, njihove priče ali i njihov strah od nepoznatoga. U potpunosti uvučena u okoliš i domaćinsku atmosferu, zadobije njihovo povjerenje te provodi vrijeme snimajući razgovore između mještana. Iz naplavine zabilježenih audio snimki i ambijentalnih zvukova odjednom se pojavi priča: Namdeo, lokalni momak, životari od očeve šume tragajući za medom u vrhovima krošnji. Njegov otac taji mu legendu o tigru koji je jednom vrebao u šumi. Vjetar zapuše u sumrak koji klizi nad selom, prožet ženskim glasovima i šaputanjima o ljubavnim tajnama. Otvara se svijet u kojem se miješaju različite stvarnosti - staro i novo, mir i ljepota, strah i svijest o bogovima zaštitnicima. Čudnovati dim diže se iz tla, poput sna iz davnog vremena. Šumska stvorenja odjednom se pojave, no čini se samo kako bi iščezla u sljedećem trenutku.
Payal Kapadia (1986) filmska je autorica i umjetnica iz Bombaja u Indiji. Studirala je ekonomiju i radila u oglašavanju, da bi 2012. započela studij režije na Indijskom institutu za film i televiziju u Puneu. Njeni kratki eksperimentalni dokumentarni, igrani i animirani filmovi prikazani su na brojnim festivalima, uključujući festivale u Cannesu (2017) i Berlinu (2018).
Bijela bolest (La maladie blanche)
Režija: Christelle Lheureux
FR, 42', 2011, DCP
Francuski jezik s engleskim podnaslovima
Ljetna festivalska večer u pirinejskom selu. Uživanje u vedroj noći punoj glazbe, priča, mladosti i ponekog susreta s domaćim životinjicama. Djevojčica Myrtille odlazi na spavanje prije drugih. Otac je uspavljuje pričajući joj o prahistorijskoj pećini u blizini i životinjama koje su nekada lutale tim krajem, a večeras oživjele u sjenama koje su djeca oblikovala na zidovima kuća igrajući se oko vatre. Imaginarno počinje preuzimati stvarno, a priča sama pričati neku svoju stvarnost. Primitivno i infantilno kadar po kadar obuzimaju film.
Christelle Lheureux (1972) francuska je umjetnica i redateljica. Studirala je suvremenu umjetnost te se bavi kratkometražnim filmom i video instalacijama koje izlaže u umjetničkim centrima i na festivalima diljem Europe, Azije i Amerike. Predaje film na Sveučilištu za umjetnost i dizajn u Ženevi (HEAD) gdje organizira radionice s Apichatpongom Weerasethakulom, Miguelom Gomesom, Albertom Serrom, Rayom Martin i drugima.
HIWA
Režija: Jacqueline Lentzou
GR, 11', 2017, DCP
Tagaloški jezik s engleskim podnaslovima
Jay se budi u sparno filipinsko jutro. Nemiran je jer je usnuo uznemirujući san: njegove su djevojčice bolesne i čekaju na operaciju. Ni on ni djevojčice ne znaju je li bolest stvarna, je li uopće ozbiljna, a možda je izazvana njegovom krivnjom. Sanja da je u Ateni, gradu u kojem nikada nije bio, gdje sunce slabašno sjaji i u koje može zuriti a da ne oslijepi. U Jayevoj Ateni mesna tržnica je gradska bolnica, a sunca nema dovoljno da bi omogućilo život. Gdje smo pogriješili, kako prihvatiti neuspjeh?
Jacqueline Lentzou (1989) grčka je redateljica i scenaristica. Diplomirala je na Londonskoj filmskoj školi. U kratkometražnim filmovima bavi se odrastanjem, usamljenošću, nekonvencionalnim obiteljskim vezama, intimnošću i snovima. Filmove prikazuje na međunarodnim festivalima kroz čije ih platforme za profesionalce također razvija (primjerice Berlin, Sarajevo, Toronto, Locarno). Trenutno priprema dugometražni prvijenac.