Iz Kratke baze 25 FPS-a: Ususret festivalu
Kratke slike | 13. 9. 2018. | MM centar | 19.30
Iz Kratke baze 25 FPS-a na platno donosi filmski triptih čija dva filma najavljuju autentične autorske glasove, članove žirija skorašnjega 14. izdanja Festivala 25 FPS - američka filmašica Jesse McLean i finski umjetnik Mika Taanila zadnjeg rujanskog vikenda u Zagrebu predstavit će svoje filmske preokupacije. Treći film uvod je za promociju monografije Tomislava Gotovca o kojoj će u festivalskom tjednu govoriti urednici Diana Nenadić i Petar Milat, te autor Slobodan Šijan i prevoditelj Greg de Cuir.
Čarolija za početnike (Magic for Beginners)
Režija: Jesse McLean
SAD, 20’, 2010, HD video
Engleski jezik bez podnaslova
Čarolija za početnike izniman je videorad koji propituje mitologije koje nalazimo u kulturi obožavatelja: od čežnje i opsjednutosti do duhovne povezanosti. Skrojen kao kombinacija found footagea i studijskih snimki, film je vrtložna analiza potrebe za povezivanjem s pop-fenomenima te na koncu emocionalnog oslobađanja koje se ostvaruje samo kao fantazija.
Glavna tema radova Jesse McLean (1975) moć je i neuspjeh posredovanog iskustva koje okuplja ljude. Motivirana je dubokom znatiželjom o ljudskom ponašanju i načinima na koje se formiraju intimnosti i veze u dobu posredovanog iskustva. Njezini nedavni projekti istražuju uranjanje u digitalnu kulturu i ispunjene odnose, koje ljudi imaju s tehnologijom na koju se oslanjaju i koju preziru, te suprotstavljanje krajnjih granica neljudskog s beskonačnim ljudskim željama.
Thank You for the Music - film o muzaku (Thank You for The Music - A Film About Muzak)
Režija: Mika Taanila
FI, 23’, 1997, HD video
Engleski jezik bez podnaslova
Kratki dokumentarni film o »znanstveno istraženoj« urbanoj pozadinskoj glazbi koja ima shizofrenu funkciju – treba se čuti, ali ne i slušati.
Mika Taanila (1965) finski je umjetnik čiji se projekti bave idejama o ergonomiji bilo u filmu, vizualnoj umjetnosti ili zvuku. Svoje radove kontinuirano izlaže na brojnim samostalnim izložbama, filmskim festivalima, muzejima te na najznačajnijim umjetničkim manifestacijama kao što su Venecijanski bijenale, Aichi trijenale, Documenta, Šangajski bijenale, Manifesta i Istanbulski bijenale.
Kuda idemo ne pitajte
Režija: Tomislav Gotovac
HR, 10’30'', 1966, SD video
Film strukturalnog koncepta, ujedno je prvi otvoreno političan eksperiment T. Gotovca te prvi u kojem se poslužio glazbom Glenna Millera i „glumcem“. U prvom dijelu trodijelnog filma kamera iz ruke snimatelja u invalidskim kolicima s leđa slijedi hodača među gradskim drvoredima; u trećem, snimajući ga sprijeda, povlači se unatrag pred njegovim zakrivenim licem. Dvije sekvence dijele crveno-kolorirani kadrovi i brzinski crno-bijeli autoportret autora, a na početku završne sekvence na vrpcu su grebanjem ucrtani svastika i križ. I bez tih intervencija, film se u vrijeme svojega nastanka mogao tumačiti kao provokacija, koju je službenoj ideologiji upućivao već besciljni hod fantomskog „čovjeka-plohe“. (Diana Nenadić)
Tomislav Gotovac (1937-2010) jedan je od najznačajnijih hrvatskih i jugoslavenskih umjetnika druge polovice dvadesetog stoljeća, koji je obilježio filmsku, likovnu i izvođačku praksu, te je ostavio neizbrisiv trag na generacije umjetnika. Posljednjih petnaestak godina njegovi su radovi sve prisutniji na internacionalnoj umjetničkoj sceni na brojnim važnim izložbama i u relevantnim muzejima, a sve veći je interes za istraživanje njegovog pionirskog opusa.