Iz Kratke baze 25 FPS-a: Anna
Kratke slike | 23. 2. 2017. | MM centar | 19.30
Anna
Režija: Alberto Grifi, Massimo Sarchielli
IT, 1972-75, 225', DCP
Talijanski jezik s engleskim podnaslovima
Remek-djelo dokumentarne forme nastalo početkom 1970-ih kada su talijanski filmaši Massimo Sarchielli i Alberto Grifi naišli u Rimu na trudnu šesnaestogodišnju narkomanku Annu. Fascinirani kontrastom između njene ranjive pojavnosti, duha preplašenog, živahnog djeteta istovremeno iscrpljenog nekom nedokučivom, dubokom melankolijom primjerenoj zreloj dobi, nezaustavljivoj iako umornoj od beskućničkog skitanja, odlučili su joj pomoći, dijelom iz sažaljenja i osjećaja društvene odgovornosti, a dijelom iz redateljske prilike kakva se ne propušta. Snimajući između ulice i redateljeva stana gdje su je udomili, s namjerom da dokumentiraju njenu zbilju i zajedno rekreiraju pojedine epizode pred kamerom, film o Anninoj stvarnosti ubrzo se počinje transformirati u nešto drugo - u sukob filma sa zbiljom. Tako se Anna ispostavlja jednim od najvažnijih djela filma istine tog razdoblja, cinéma vérité gdje istina je pod znakom pitanja jer stvarnost proždire čin stvaranja i prijeti da će sve progutati. Razlomljenost između težnje za potpunom slobodom i otpor premu svemu, pa i životu, ocrtava se u izlomljenoj strukturi gdje se dugi, intimistički portretirani kadrovi Annine magične, komplicirane persone izmjenjuju s dokumentiranim epizodama razbacanih iskaza zanosa i besciljnosti postrevolucionarne generacije buntovnika s rimskih ulica. U trenutku kada član filmske ekipe zaustavlja fluidno djelovanje filma na stvarnost, angažirajući se aktivno u Anninom životu, kraj je i filma.
Anna je prvi talijanski film u kojem je korištena prijenosna video oprema, a sam Grifi je konstruirao posebnu napravu „vidigrafo“ za prebacivanje originalne video sliku na 16-mm format. Film je premijerno prikazan 1976. na Berlinu, potom na Veneciji i Cannesu, da bi unatoč euforičnoj recepciji i mitskoj reputaciji potonuo u zaborav do 2011. kada je restauriran naporima Nacionalne i Bolonjske kinoteke za Grifijevu retrospektivu na Veneciji.
Alberto Grifi (1938-2007) pionir je i prvak talijanskog eksperimentalnog fima. Massimo Sarchielli (1931-2010) među ostalim je kao glumac radio s redateljskim velikanima talijanskog filma.
Film se prikazuje kao dio kongresa i izložbe Odgajanje budućnosti, projekta koji okuplja umjetnice i teoretičarke oko zajedničke želje promišljanja suvremene uloge žene i majke.